Nikola je otišao na dug, dug put

Kada sam se  jedne večeri pre otprilike četiri-pet godina zapitala :”Šta je bio moj san u životu?”,  shvatila da sam potpuno zaboravla šta uopšte znači reč “san”.  Morala sam da ‘prevedem’ sebi tu reč, da preformulišem pitanje. “Šta sam to zaista želela dok sam još maštala i verovala da će život ispasti baš onakav kakvim sam ga zamišljala za sebe?” I tada je odgovor sam izleteo:
1. Da pišem i budem pisac
2. Da živim slobodno, van svih sistema
Sledeće logično pitanje bilo je: “A šta me sprečava da to i ostvarim?”
Ništa. Zapravo – samo ja. Ja sam sebi najveća prepreka, najveći neprijatelj jer se bojim da živim svoj san.
Rešila sam da se uhvatim u koštac s tim strahom, da učinim sve da makar pokušam da ostvarim san.
I nakon dve godine upornog, beskrompomisnog  traženja načina, uspela sam da ga nađem. Krenula da živim onako kako mi odgovara i da pišem o tome. O svemu. O doživljajima, o osećanjima, o planovima, ljudima, zemljama…- otvoreno, sikreno, ‘do koske’, kao da mi je poslednje u životu, kao da mi sve od toga zavisi. A i zavisi.
Zahvaljujući tom pisanju o mojoj avanturi – ili zahvaljujući avanturi o kojoj sam pisala – ostala sam na Putu sve ovo vreme. Mnogi ljudi koji su počeli da me prate osetili su da su te dve stvari neodvojive jedna od druge – radim ovo da bih pisala o tome, pišem, da bih nastavila putovanje.
Nakon Himalajske ture, koja je u mnogim smislovima vrhunac moje dosadašnje avanture, osetila sam da je sada pravi trenutak da stanem, smirim se i najzad napišem knjigu o kojoj razmišljam već više od dve godine. Roman o mom Putu.
I druge stvari su se uklopile za jednu podužu pauzu: povrede zbog kojih moram da mirujem, gubitak stalnog izvora prihoda zbog čega je uputno da se skrasim na neko vreme jer su tako troškovi manji, kompletna koncepcija priče koja je u međuvremenu, od prvog pokušaja pisanja letos u Kambodži, sasvim sazrela i zaokružila se.
Nema više bežanja od suočavanja sa ‘belim listom papira’. Napisala sam nekoliko stotina blogova i mada to nije isto, verujem da će mi izvesna rutina koju sam u međuvremenu stekla, pomoći barem u početku, dok ne zagrizem priču. Posle… posle priča vodi u svom pravcu a pisac je samo sledi. To znaju svi spisatelji.
Ipak, ponalo se pribojavam. Hoću li umeti? Kako će ispasti? Šta ako…? Jer moj san bez te knjige nije kompletan. Sve sam uradila da ‘dođe do nje’. Sad samo treba da sve to pretočim u romanesknu formu. ‘Samo’.
Počinjem za dan-dva. Ne verujem da ću išta objavljivati na blogu dok je ne budem završila. Možda, ali samo možda, napravim neki izlet po okolini, ali ne želim da me išta odvuče od potpune posvećenosti pisanju. Dakle, izolacija.
Preselila sam se u vrlo jeftin hostel u kome nema interneta, tako da će mi veza sa svetom biti redukovana na proveru pošte jednom dnevno ili dvodnevno.
Eto, da se oni koji me prate ne bi pitali šta se dešava. Držite mi palčeve da i u ovome istrajem.
Pozdrav svima iz Potrkovlja sveta!
P.s. I ako vas neko pita za mene, recite mu: “Nikola je otišao na dug, dug put”. 😉

Subscribe
Notify of
guest
15 Comments
most voted
newest oldest
Inline Feedbacks
View all comments
Nevena NS
Nevena NS
10 years ago

“Jer moj san bez te knjige nije kompletan. Sve sam uradila da ‘dođe do nje’. Sad samo treba da sve to pretočim u romanesknu formu. ‘Samo’.”
Pa ko kaže da to mora da se ostvari baš sada? Ako ne bude išlo ili ako ne budeš bila zadovoljna, desiće se u nekom drugom momentu puta ili posle puta (ako do toga ikada dođe). Mislim da to ne treba da te brine.
Mene više brine kako ćemo mi bez tebe, posebno sad kad si nas “navukla” na česta javljanja!

Snezana
10 years ago
Reply to  Nevena NS

Naravno da ne mora baš sada, već sma imala jedan propali pokušaj letos u kambodži. Ali sada se sve namestilo da se to i ostvari i volela bih da izdržim i uspem. Ako ne, idemo dalje, pa opet za nekoliko meseci novi pokušaj 🙂 A što s eposlednjeg tiče, hm, o tome sam i ja razmišljala. Moguće je da ću dva puta mesečno uspeti da postavim neki blog, pogotovu sad u početku, jer sam preskočila pisanje o tri-četiri lepa i zanimljiva mesta na Nepalu koja sma posetila pre početka Anapurne. A i planiram d anapravim izlete do Lumbinija, Budinog rodnog… Read more »

iskra
iskra
10 years ago

Ja sam od onih sto redovno kucam gea tour, ali nikad ne ostavljam komentar 🙂 Bilo mi je tesko pisat’ jer nemam mnogo toga da kazem bez da te sreca prati. Samo naprijed!

Snezana
10 years ago
Reply to  iskra

ISrka, hvala ti veliko na javljanju, da znam da me čitaš 🙂 I na podršci!

Voja
Voja
10 years ago

Nemoj da se pribojavas da li ces uspeti u kompletiranju svog sna. Sve sto si do sada radila govori da hoces. S R E C N O!

ivan
ivan
10 years ago

Ova tvoja prica mi sve vise lici na Hari Potera,naime- u nekom delu filma on kaze oni ”NORMALCI ” sto ne idu u skolu za carobnjake -sede kuci i redovno idu na nekakav posao – i vi(ti) carobnjaci koji zive svoj san . Uzivaj i zivi svoj san i dalje – a kad si prezivela prodajuci kvas – valjda ce se karte i ubuduce otvarati same ……
Nemoj nas ostavljati na suvom- posalji nam ”malo” knjige ……
Pozdrav

z_ex.yu
z_ex.yu
10 years ago
Reply to  ivan

Samo napred.. Svi smo u mislima sa tobom..

Zoran
Zoran
10 years ago

Eto prosvetljenja
pozz Djole

OrionArm
OrionArm
10 years ago

Pa dobro, bre?! Jesi li ti uzela pauzu da pišeš ili da se zevzečiš sa prezentacijama, a?! 😀 Šalu na stranu, lepo urađen posao sa domenom, i punije i preglednije, sjajno izgleda novo ruho 🙂 Čestitam!

Bojan
10 years ago

Sviđa mi cela priča.
Ima jedna greška u tekstu: otvoreno, _sikreno_, ‘do koske’
(Ako koristite google translate za prevođenje, važno je da bude ispravno.)
Veliki pozdrav,
Bojan

JASI
JASI
9 years ago

DRAGA SNEZANA, SAMO NAPISI TU KNJIGU I ODMAH CU JE KUPITI – SAMO NE ZABORAVI DA TO OBJAVIS NA BLOGU!
JEDVA CEKAM DA IZADJE TVOJA KNJIGA!
Jasi

Mirjana Kambodža
Mirjana Kambodža
8 years ago

Malo ja preskočim, priznajem stpljenje mi nije jača strana :). Prosto budem nestpljiva da vidim gde je to Nikola otišao 🙂

15
0
Would love your thoughts, please comment.x