Palermo, aerodrom i oko njega

14. mart


Naše kineske džambo-torbe sa biciklima i bisagama dočekali smo oberučke sa pokretne trake – a i kako bismo drugačije s obzirom na njihovu težinu – i sve četiri nekako poslagali na teretna kolica. Nedaleko odatle, iza jedne niše koja se nije videla sa ulaznih vrata, nalazilo se idealno skrajnuto mesto, ali kako smo mi opazili njega, tako je čuvar budnog oka opazio nas, pa je odlučno odmahnuo glavom prozrevši naše namere. – No, no, no! – ponavljao je, sve u trojstvu. Potrajalo je dok nije shvatio da nismo narkomani ni sumnjivi likovi, nego zaluđenici na dva točka. Tada nam je dao svoj blagoslov, čak nam je i predložio da se još malo povučemo do zida kako nas niko ne bi ometao. To se zove umilostiviti protivnika. Rasprostrli smo delove i stvari po podu i bacili se na posao – Brajan na sklapanje naših dvotočkaša, ja na prepakivanje bisaga.
U neko doba krenuh da nađem toalet i sudarih se sa drugim čuvarom koji je izronio iza zida. Zinuo je ugledavši me, a ni ja se nisam ništa manje prepala zbog ovog susreta u ponoć, na pustom aerodromu. Zagalamio je, a kako nije razumeo ni reč mog objašnjenja o dozvoli njegovog prethodnika, povela sam ga do Brajana da mu pokažem šta radimo.
– O! Bicikleta! – uzviknuo je najzad shvativši a lice mu se pretvorilo u široki, pomirljivi osmeh, skoro istovetno kao kod njegovog prethodnika.
Njihove reakcije protumačih kao dobar znak da su biciklisti dobrodošli na ovo ostrvo.
U dva sata posle ponoći napustili smo zgradu aerodroma i zapedalali u noć. Ture obično ne počinju usred noći, a ako se to ipak desi kao nama, onda su to prinudni prvi kilometri, samo dok se ne nađe mesto za kamp. Vozili smo duž puta uz koji su nanizane gusto zbijene velike kuće nadajući se da postoji neki prolaz do mora, jer smo nameravali da se smestimo negde na plaži. Ali puta nigde, a sve kapije zaključane i to katancima sa spoljne strane. To baš i nije obećavalo. Ipak, nakon dva-tri kilometra ugledasmo jedno malo poluostrvo na koje se moglo slobodno proći.
Zašavši iza zida najbliže građevine, otkrili smo da je kapija na njoj širom otvorena. Ušli smo i krenuli da istražimo unutrašnjost. Nekada je to o bio kafić ili diskoteka, jer smo u jednoj od dve prostorije našli ostatke velikih rashladnih peći. Stakla su bila razbijena, instalacije pokidane, drvenarija polomljena. Prošli smo na drugu stranu zgrade, u unutrašnje dvorište, obraslo u travu i skoro savršeno ravno, koje su sa tri strane okružuvali visoki zidovi, a sa četvrte zid zgrade. Uz njega smo podigli šator i zaspali istog momenta kako smo se uvukli u vreće. Tek ujutru otkrili smo koliko je zapravo lepa ova građevina, sa gvozdenom kapijom skoro nad samom površinom mora.

.
.

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x