Vakcine i osiguranje

Često me u porukama pitate o vakcinama i osiguranju, pa da prozborim neku o tome.
 
Do sada se nikad nisam vakcinisala jer nije bilo potrebe. Bila sam u malaričnim područjima (jug Indonezije i Timor-Leste), ali protiv malarije ne postoji efikasna vakcina, već su mi rekli da nosim vibramicin.
 
Jednom sam na Tajlandu 2015. gadno isekla butinu o neku zaržalu žicu. Mislila sam da to dezinfikujem ali se ispostavilo da je moj set prve pomoći od nekorišćenja propao, alkohol je usput izvetrio, jod se prolio, vlažne gaze se isušile, i svemu je manje-više istekao rok ili je izvetrilo. A napolju je bilo 40 C, i do prvog grada imala sam 30 km. Nesreća ne ide sama, pa mi se u toj žurbi da stignem što pre, desilo i da mi pukne menjač. A antitetanus nisam bila obnovila pre polaska…
Uglavnom, stigla sam nekako do tog gradića i na sreću imali su bolnicu u kojoj sam mogla da primim antitetanus. Narednog meseca, za drugu obnovu bila sam u Maleziji i regularno sam primila drugu injekciju. No treća se prima za godinu dana. Što sam, naravno, zaboravila a onaj papirić-potvrdu sam izgubila. Glupo, ali i najiskusniji i najodgovorniji među nama čine nekad glupe stvari. Ne može se baš sve držati pod kontrolom. Sve u svemu, sad sam napola rezistentna a u slučaju neke nezgode, morala bih da ponovo primim tu vakcinu.
Za odlazak u Boliviju obavezna je vakcina protiv žute groznice. Ne možete da uđete u zemlju ako nemate dokaz o vakcinaciji. Tako sam se vakcinisala pre par nedelja. Ništa drugo od vakcina nije potrebno.
 
Kad je reč o osiguranju i imati ga ili ne – to je mnogo kompleksnije pitanje. Prvih tri godine na putu nisam imala nikakvo osiguranje jer nisam mogla sebi da ga priuštim. Moj prvi saputnik imao je teoriju da je jeftinije platiti kad ti se nešto dogodi nego plaćati mesečne premije osiguranja nepovratno. No, nisam sigurna da je to baš tako, barem nije svugde tako.
 
Od 2014. kad su stvari za mene krenule nabolje, uzimala sam povremeno najjeftiniji paket ali je problem što se to može produžavati maksimalno tri puta ako ste izvan zemlje i samo pod uslovom da u prethodnom periodu niste imali osigurani slučaj, kako se to zove. Japan, Australija, Evropa, Amerika i Kanada imaju posebne stope i to osiguranje je jako skupo. Tako u Japanu nisam imala ništa, a jednom sam išla kod lekara, u bolnicu, na ozbiljan pregled i platila sam 200$ – pregled koji u Srbiji košta mnogo više.
 
Za sve ove godine, nijednom nisam ozbiljnije pala ili imala neki udes. Jako vodim računa, a sigurno ima tu malo i sreće. Nisam nešto ni bolovala, osim u dva navrata, jednom kad me prodrmao virus na samom početku putovanja, drugi put u Japanu u koji sam otišla već jako prehlađena i onda sam vukla ozbiljni bronhitis mesecima.
 
Sada ću sklopiti osiguranje na neke minimalne iznose i produžavati polisu koliko god bude moguće.
 
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x