U Zemlji orlova

Čudno je to s Albanijom: čini se da nema ničega što mi se dopada, ali
kad se zapitam o sveukupnom utisku o ovoj zemlji, odgovor je: da, ipak
ima nečeg neodoljivo dopadljivog. Pokušavam da dokučim šta to. Sigurno
nisu prirodne lepote, ne u delu kojim smo vozili — štaviše, najveci
deo obale je prilično ružan, ne znam da sam videla ružniju i maje
iskorišćenu obalu. Da li Šiptari uopšte koriste svoje plaže? Izgleda
da ne. Nisu ni gradovi, o, naprotiv, oni su pravi užas: saobraćajna
ludnica koja na momente nalikuje onima u Indiji, gde u zagušenim
ulicama svako vozi stranom koja mu odgovara. I sami koncepti gradova
umnogome podsećaju na indijske, sa kontrastima između modernih novih
zgrada od stakla i čelika, nasuprot nehumanim socrealističkim
višespratnicama nalik na nedovršeni projekat, jer nikada nisu dobile
fasadu (tako je jeftinije?), ili stračarama od nabijene zemlje, ne
većim od dvadesetka metara kvadratnim, u kojima se gnezde radnje svih
mogućih tipova: marketi, berbernice, burekdžinice zanatske usluge…
Nisu ni putevi, nerazgranate mreže drumova, koji putniku na biciklu ne
ostavljaju mnogo izbora: ili će pedalati autoputem kojim samo prolaću
automobili ili sporednim drumom punim džombi i blata.
No nasuprot svemu tome su ljudi, Šiptari kakve mi u Srbiji uglavnom ne
poznajemo: srdčani, vazda nasmejani i otvoreni prema putnicima.
Količina njihove srdačnosti je nesvakidašnja — čini se kao da je cela
nacija prodisala otkako su se granice Albanije otvorile za turiste iz
celog sveta. Najpre smo mislili da je to samo kod starijih ljudi, onih
koji pamte Enver Hhodžinu Albaniju, ali kada smo svakom selu u koje
smo zašli doživeli da nas deca okruže i saleću pitanjima, da nam ljudi
sami prilaze, rukuju se i upoznaju s nama a onda nude pomoć, da na m
poklanjaji voće i hranu — shvatili smo da su Albanci željni stranaca.
Zapravo, ludi su za njima. Nije problem ni ako je gost Srbin —
najgore što se može desiti je da prokomentarišu nešto o tome kako se
Albanci i Srbi tuku, ali to nema nikakve veze sa Srbima koji su gosti
u Albaniji. U Zemlji orlova, gosti se najdublje poštuju ko god da su.
*albanski: Shqipëria, znači Zemlja orlova

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
0
Would love your thoughts, please comment.x