Na zelenom ostrvu

Mnogo puta čula sam od prijatelja koji su letovali na Krfu da je ovo ostvro prelepo, a vodiči poput Lonely Planet ga jednoglasno proglašavaju za najzelenije ostrvo Jonskog mora.
I zaista, čim sam se odmakla od prestonog grada, oko puta su stali da se nižu maslonjaci sa stogodišnjim stablima. S moje leve strane more i pogled na grčku obalu, na planine pod snegom, a zdesna, duž puta i od njega uzbrdo — sve zeleno. Put skoro prazan, bez vozila, malo se penje pa malo spušta, sve vreme krivudajući nepravilnom linijom uz more. I kada iza krivine izroni snežni vrh ili se zbog terena učini da se drum utapa u moru, otme mi se oduševljen usklik. ovo je fantastično, ovo je raj za bicikliste! Čudo što ih uopšte nema. JEste zima, ali niej hladno — 15 C.
Krf je zapravo mali i biciklom se može opisati krug po ostrvu za ciglo dva dana. Ako se biraju sporedni putevi koji vode u brda, a koje ja sada zaobilazim što zbog zime, što zbog samoće, može se napraviti lepa višednevna tura.
O tome pričam sa VAsilisom i Linom, ovdašnjim ljubiteljima pedalanja, koej sam srela prilikom mog ponovnog dolaska u grad. Zastala sam da fotografišem jednu zgradu, kad me je Vasilis opazio i prišao mi. Imao je hiljadu pitanja, budući da već nekoliko godina mašta da napravi jednomesečnu turu po Evropi. I ja sam pričala, odgovarala sam na sva, kao iskusni ciklioturista. Smejala sam se u sebi primetivši s kojom sigurnošću pričam o putevima, teretu, uslovima vožnje, kampovanju… — a do pre manje od pola godine nisam znala ništa od toga. vasilisu se pridružuje i njegova prijateljica Lina, koja je bila otišla po kafu, pa utroje pričamo o planovima, željama, mogućnostima. Žale mi se na situaciju sa biciklistima na Krfu. Nema ih mnogo, ljudi ovde masovno voze vespe (primetila sam) i motore, a kada su njih dvoje pravili dvodnevne ture po ostvru, svi su im se obraćali na engleskom misleći da su stranci. Još uvek ne pomišljaju da neko ovdašnji može biti cikloturista. Hvala vam, neki drugi put.
Sutradan, na Božić  (Grci slave po GRegorijanskom kalendaru iako su pravoslavci) napuštam ostvro. Poneću sliku beskrajnog zelenila pred očima, kao i brojne usputne prizore, od kojih bi se dao napraviti lep foto-album, ili priča. Tako sam, primerice, htela da uslikam stariju ženu koja je s muškom snagom cepala drva ispred svoje kućice na jugu Krfa. Ali kada sam je upitala za dozvolu, odbila je pokazujući na svoju kecelju (nije sređena za fotografisanje, šta li?). Durug, koja teret iz radnje nosi na glavi, ne pridržavajući ga rukama, uspela sam da ufotkam kradom. Žalim što sam na napornoj i strmoj uzbrdici propustila da zastanem i ovekovečim ženu koja sedi pred kućom, glave umotana u čalmu, i mirno posmatra prazan drum; samo sam joj mahnula, trgnuvši je iz zamišljenosti.
Pored slika, poneću s otrva i mnoge usputne scene: osmeh majci i ćerki na skuteru i srdačno: “Hello!”, mnogo puta izgovoreno: “Kalimera!” u prolazu pored nekih ljudi ili motorista, veliko “Efharisto” porodici u Kavosu koja mi je dala bocu kupovne vode pošto je na jugu česmovača bakteriološki neispravna.
Pamtiću ulice Krfa, staro utvrđenje poput Kalemegdana, zimske kupače pored svetionika, prepune kafiće na Božić, a od mesta — Kavos, najjužniju tačku na ostvru. Sada je potpuno prazno dok je sasvim izvesno da leti vrvi od turista. Glavna ulica me je neodoljivo podsetila na kulise u Holovudu, za neki film. Scenografija je postavljena, samo se čeka da dođe reditelj i da znak statistima da nahrupe u masovnoj sceni oživljavanja grada. Dotle, tu je par dečaka na skejtovima, kao i trag srpskog boravka u vidu natpisa na kućici autobuskog stajališta.
Jug me je iznenadio i jednim uvrnutim običajem koji sam otkrila na putu od Kavosa ka mestu Draghomir. Vozeći, svaki čas sam čula zvuke nalik na petarde, ali se onda ispostavilo da su to hici iz vazdušnih puški. U sceni koju kao da je zamislio Dušan Kovačević, muškarci obučeni u lovačka odela, sa svojim sinovima, dečacima koje podučavaju gađanju, stoje pored puta i gađaju ptice u krošnjama. zastala sam kod jedne grupe od par očeva i sinova i pitala šta gađaju. Pokazali su mi ptičice nešto veće od vrabaca, sa žućkastom glavom. Moja tužna grimasa i usklik “Why?”, nagnali su ih na smeh. “To je delikates”, objasnili su mi. “Aha,”, promrmljah i klimnuh glavom praveći se da razumem. Da mi nije žao ptica, smejala bih se uvrnutom hobiju (zanimanju?) ovdašnjih seljana.
Na Božić, napuštam ostvro i ferijem prelazim na kopno. Žao mi je što nisam mogla da posetim Vido i sprsku Plavu grobnicu, mesto gde je u more pohranjeno 10.000 srpskih vojnika, nakon Golgote 1917. Ali feri zimi ne saobraća do tamo. Pogrešno vreme za pohod srpskim svetinjama.

Subscribe
Notify of
guest
10 Comments
most voted
newest oldest
Inline Feedbacks
View all comments
Dejan
Dejan
12 years ago

Kada god krenem na neko putešestvije ova pesma mi dolazi sama od sebe. Pa, rekoh da je podelimo.
Drumovanja
Pjevaju u meni drumovi snažni,
drumovi dobri kao dlan očin.
Moram danas otić nekud, da potražim
malo odmora za umorne oči.
Idem bez pozdrava, bez poruka,
ovako lijepo pomućenog uma,
da tražim okuka, okuka, okuka,
i iza svake – samo parče druma.
Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako, i zašto, i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glađu proklet.
Vitomir Nikolić

Snezana
12 years ago
Reply to  Dejan

Hvala, Dejane, lepa pesme 🙂

Dragan
Dragan
12 years ago

Puno pozdrava i podrska za nastavak putovanja! 🙂 Divim se…

Snezana
12 years ago
Reply to  Dragan

Hvala, Dragane!

Nenad
Nenad
12 years ago

Neka te sreca i sunce prate i na kopnu. A nocni posetioci malo zaobidju…

Snezana
12 years ago
Reply to  Nenad

Hvala, Nenade

Anonymous
Anonymous
12 years ago

Golgota je bila 1915. a ne 1917. Pozdrav

Snezana
12 years ago
Reply to  Anonymous

Hvala, nekad sam to znala nepogrešivo a sad nemam vremena ni da proguglem.

MitaBekrija
MitaBekrija
12 years ago

Teško ćeš ti uspeti bez muškarca da se navozaš biciklom.

Snezana
12 years ago
Reply to  MitaBekrija

Ma da, teško je uopšte živeti bez muškarca, ne znam kako mi je to uspevalo manje-više već 40 godina.
Malo literature za vas: od prve: http://annielondonderry.com/
do jedne savremene, s kojom se dopisujem http://www.skalatitude.com/2011/12/freedom-fight-pandemic-magic-bicycle.html

10
0
Would love your thoughts, please comment.x